Sumbala ukexilu wenyo udifangana kala twamukwiva odizwi dya mutu umonekesa okifwa kye kyoso mu kitangelu kiki, à escritora Aida Gomes, em kimbundu

Aida nasceu em Lundimbale, no Huambo, em 1967, onde passou a infância. É socióloga de formação, tem publicado em revistas e jornais, e trabalha nas áreas de desenvolvimento em países como Camboja, Moçambique, Suriname, Libéria, Sudão e Guiné-Bissau. Ar de menina, sorriso franco, olhar vivo e melancólico. Pondera bem cada gesto: do trabalho aos encontros. A sua identidade em construção leva-a a muitos portos e influências. Viveu mais de duas décadas na Holanda e vai trabalhando para onde o mundo a chamar. Apesar dessa ampla casa mental e vivencial, comprou um moinho onde diz não se importar de ficar a escrever até ao fim da vida, porque a escrita e a leitura sempre lhe proporcionaram o consolo necessário.

Omusoneki wa muhatu dijina dye amwixana Aida Gomes amuvwalela mu mbonge ya Lundimbale mu kisengele kya Huambo, mu ixi ya Ngola, mu muvu wa 1967, anga ubita kwenyoko oundenge we woso. Mwene wala ni ufunu wotambule mu kilongesu kyadikota, oufunu wenyo watokala mu ukalakalu wa Kisangela, mwene omusoneki mwenyo anga ukala mukutundisa mu madivulu kwila mu dizwi dya mutu exi revistas ni jornais, mwene anga ukalakala we hanji mu makanga ma ukudilu watokala mu jixi jya Kambodja, Moçambique, Suriname, Libéria, Sudão ni ixi ya Guiné-Bissau we hanji. Mwene omusoneki wa muhatu mwenyo okifwa kye kidifangana ni kifwa ki wakexile hanji mu undenge we, okwelela kwe anga ukala kwelela kwakidi mwene mu polo ye yoso, okutalela kwa mesu me kutalela kwezala ni mwenyu wavulu mwene, sumbala kyenyeki pe, kitalelu kye kyawaba kidilungisa ni kutalela kwe kwabonzo. Mwene uxinganeka oilekesu ye yoso: mu kukalakala kwe ndu mwene mu isangelu ye yoso. Okifwa kye kwila kyala hanji mu ukalakalu wa kukitungila, imwambatesa dikanga, mu ndumba ya itabu ni ikwatekesu yakamukwa hanji. Mwene watungile mu ixi ya Holanda utena makwinyi a mivu anga ukalakala hanji boso boso ngongo ikala mukumwixana. Sumbala wala kifwa kibatu kyonene kyezala ni ixinganeku ni ulayelu wavulu kumoxi, mwene omusoneki mwenyo wa muhatu anga usumba we hanji kingolongondo kya kuzukila ima yakolo, kwene wixi kimukwatelye kima okukala kwenyoko mukutanga ni kusoneka ndu mu kisukilu kye kya mwenyu, mukonda okusoneka ni kutanga ene akala mukumubombesa muxima. 

Aprendeu a ler aos quatro anos e, quando não escrevia, lia, com o pai, Dostoevsky, Balzac, Zola, Hemingway e Eça. A música por perto, clássica, brasileira e africana, jazz. Encontrar a história dentro da história e polir as palavras pode ser um “processo lento e minucioso”. Para contá-lo, Aida recorda o trabalho numa fábrica de móveis e as horas passadas a polir uma cómoda: “O verniz era à base de óleos naturais. Havia um com base em óleo de casca de laranja. No fim passava a mão pelas gavetas e portas e era como se tocasse em veludo. O cheiro de madeira misturado com o perfume de laranja. Quando escrevo e reescrevo (e deito fora e recomeço) e me esqueço das horas, busco conseguir um pouco desse toque de veludo e odores nas palavras.” 

Amulongesa kutanga kyoso kyakexile hanji ni mivu iwana anga se ukamba kusoneka, mwene utanga ni paya, madivulu ma asoneki majina ma mama: omusoneki wa diyala dijina dye amwixana Dostoevski, omusoneki wa diyala dijina dye amwixana Balzac, omusoneki wa diyala dijina dye amwixana Zola, omusoneki wa diyala dijina dye amwixana Hemingwayi ni musoneki wa diyala wakamukwa hanji dijina dye amwixana Eça. Mwene anga uzola kukala mukwivila mimbu, mimbu ya ukulu kya, mimbu ya ixi ya Brazili, mimbu yatokala mu ngongo ya África ni mimbu mu kifwa kya jazz. Okusangela musoso mu kaxi ka musoso ni kukunguna omatangelu iyi kikalakalu kitenena mukukala “ikalakalu yenda kamwanyu, ikalakalu yabangiwa ni hele ye yoso”. Mukutangela oukexilu wenyo, Aida ujimbulula we hanji okukalakala kwe mu ditenda dya kubangela itelekete, ni kitangana kyabitile mukukungina kima kya kubakesa izuwatu: overniji yobangese ni maji ma mbutu. Kwakexile hanji ni verniji imoxi kwila aibangele ni maji ma itetu ya malalanza. Mu kisukilu kya ukalakalu wenyo mwene anga ubitisa omaku me mu ibakelu yofele ni mabitu kumoxi, ukexilu wenyo anga umubangesa kukala ni kilunji kuma oima iyi idifanganesa ku tandu ni jiviludu.  Odizumba dya mabaya dyolungise ni ndembu ya malalanza. Mukusoneka kwami  ni kuvutuka mukusonoka (anga ngitexika ni ngimateka dingi) ni ngijimbila oitangana, ngiya mutakana oufele wa jiviludu jyenyeji ni mazumba ma matangelu.     

Sabe que de África terá sempre um conhecimento limitado, pois “nos caminhos da curiosidade em saber, África é o caminho mais longo a percorrer.” E continua à descoberta de um novo padrão nos panos ou do sabor de alguma fruta que “deslumbra pelo achado dos primeiros odores e paladares.” 

Mwene wakijiya kuma wakakala ni wijidilu wofele ngo, kuma “mu jinjila jya utokoji wa kwijiya, ongongo ya África yene onjila yabeta kota mukwendela kwenyoko.” Mwene anga ubangamana we hanji mukufutumuna kima kya ube mu milele anga we hanji mu difula dya mbutu imoxi kwila “mbutu yenyeye isendumukisa mukukala moxi dye mazumba ni mafula kiyadi kya kwenyoko” 

No convívio com a diversidade da língua portuguesa, aprendeu a maleabilidade e riqueza de sotaques em português. É que escrever entre várias culturas enriquece, pois “cada língua tem a sua própria ironia, humor e sentimento”, mas é a língua portuguesa que mais a preenche a ponto de voltar a entusiasmar-se com os clássicos das várias literaturas lusófonas, reaprendendo a língua e a sua melodia.

Mu kudisangela ni ifwa yakamukwa ku mbandu ya dizwi dya putu, mwene omusoneki mwenyo wa muhatu wadilongele mu ulendukilu ni umvwama ma jimbimbi mu dizwi dya putu. Okusoneka mu kaxi ka ndumba dya maungijiwe ukexilu wenyo ubekesa umvwama, kuma “umoxi umoxi, o dizwi dyala ni dinongo dyamutokala, dyala ni dikalelu dye dya muxim, dyala we hanji ni muxima wamutokala”, sumbala kiki pe, dyene odizwi dya putu dyabeta kumuzalesa muxima ndu mwene mukuvutuka kudiswinisa ni madivulu ma ukulu kulu matokala mu dizwi dya putu, mu ukexilu wa kudilongesa mu dizwi didi ni kwimbila kwe kumoxi.  

“Escrevi uma vez em holandês sobre como numa torre de apartamentos numa cidade holandesa as vidas de um libanês, uma italiana, uma brasileira, uma holandesa e um tradutor do Turquemenistão, refugiado político na Holanda, a braços com o pesado esforço de traduzir a poesia de Lord Byron, do inglês para a sua língua, se cruzam na mesma noite. Queria perceber como indivíduos de várias origens se comunicam em holandês. Mas as palavras eram nesta língua, para mim, como tijolos e as frases eram construídas quase matematicamente, paredes e geometria.” 

“Mu kizuwa kimoxi ngasonekene mu dizwi dya ixi ya Holanda kwala kyebi mu kitungilu kyalebe, ni ndumba dya isengelu ku tandu dye kwenyoko, mu mbonge ya ixi ya Holanda omwenyu wa mutu mukwa ixi ya Libano ni muhatu umoxi wa ixi ya Itália, muhatu umoxi watokala mu ixi ya Brazile, ni mutu wakamukwa hanji watokala ku ixi ya Holanda ni mutu wakamukwa hanji ni ufunu wa kubilukisa odizwi dya ixi imoxi mu dizwi dya ixi yakamukwa, mwenyo mukwa ixi ya Turquemenistão, walengele o ixi ye waditele mu ixi ya Holanda kwenyoko, ni ukalakalu wonene nene wa kubilukisa o dizwi dya dihamba dya musoneki wa diyala dijina dye amwixana Lord Byron, tunde mu dizwi dya Inglês ndu mwene mu dizwi dye, abambukila mu usuku wene umoxi.   Mwene anga wandala kukala mukwijiya

Kyebi atu atokala ku jixi jyakamukwa akala mukuditangela mu dizwi dya Holanda. Sumbala kiki pe, omatangelu makexile matangelu ma dizwi dyenyedi, ku mbandu yami kya, kala matijolo, omatangelu anga makala motungile we kya mu kifwa kyazukamene kya ku dikanga dya Matemática, oipapa ni kwijiya kwa kuzongela oima yoso yala mu ngongo mumu mu twala”.   

O livro Os Pretos de Pousaflores (2011) surgiu de uma necessidade muito forte de escrever em português, a sua língua. Então pegou numa história antiga, de quando tinha vinte anos, sobre Angola, e Portugal, as pontes que ancoravam a sua vida e sobre as quais achava saber pouco. Nem sequer tinha família a justificar a ligação a estes países: cresceu sem mãe e o pai faleceu quando ela tinha dezoito anos. Então esforçou-se para que a sua imaginação fosse ao encontro da família que sempre imaginou, recriando lugares onde angolanos e portugueses falassem uns com os outros, com insultos se necessário, cruzando “a parte racional e a subjectiva, a ironia e a poesia; o olhar africano com o olhar europeu”. 

Por mais que nos pareça ouvir uma voz auto-biográfica, é preciso clarificar que a família de Os Pretos de Pousaflores é inventada, mas os limites entre ficção e realidade são mistérios insondáveis.

Odivulu ni dijina dya Os Pretos de Pousaflores (2011) dyamonekene mu kifwa kya kumesena kwabeta mukukola kwa kusonekena mu dizwi dya putu, kuma iyi yene odizwi dye. Mu kifwa kiki pe, mwene anga ukwata musoso wa ukulu kya, kyoso kyakexile hanji ni makwinyi iyadi ya mivu, maka matokalele oixi ya Ngola ni ixi ya Putu kiyadi kya kumoxi, kuma iyi yene yakexile omaubitilu ma kukutisa omwenyu we kwila ukexilu wenyo umubangesa kubanzela kuma owijidilu wa Ngola ni wijidilu wa Putu amukexile hanji dikanga dina. Mwene omusoneki mwenyo ne mwene ngo wakexile ni mbele imulungisa oukutilu ni jixi jyenyeji kala Ngola ni ixi ya Putu: mwene wakulu sekwijiya manya, otata anga ufwila kyoso mwene omusoneki mwenyo wakexile ngo ni 18 ya mivu. Kyenyeki pe mwene omusoneki anga udiswinisa nda kilunji kye kyoso idisange ni mwiji we kya kwila mwene wakexile jinga ni ene oso mu kilunji kye, mukubangulula ididi kwene akwa ixi ya Ngola ni akwa ixi ya Putu adikumbulule mudya, ni kudisombola se kitangana kyolobinga, mukubambukila “ombandu yala yoxingeneke ni mbandu yakamukwa hanji idisanga mwene ngo mu mutwe wa mutu ni mutu, odixongo ni dihamba; okutalela kwa akwa ngongo ya Africa ni kutalela kwa akwa ngongo ya Europa”.   

Sumbala ukexilu wenyo udifangana kala twamukwiva odizwi dya mutu umonekesa okifwa kye kyoso mu kitangelu kiki, tubindama mukuzelesa kwila omwiji wa Os Pretos de Pousaflores iyi kihabikilu, sumbala kiki pe, ojimbambe jyala mu kaxi ka kilunji ni yoso imonekesa okidi,  iyi ima yotokala mu ima ina yosweke kwila ki mutu utena kwibudisa.         

Marta Lança: Qual é a sua expectativa em relação a este primeiro livro?

Inyi iwolokingila mukyatokala divulu dye didi dyadyanga?

Aida Gomes: Que comunique algo que seja vida na miríade de maneiras de ver, sentir, provar e pensar o que se lê. Embora tenha escrito Os Pretos de Pousaflores tendo em mente o cenário social de Portugal dos anos setenta, oitenta até começo dos anos noventa (exclusão social, contrastes acentuados entre rural-urbano, preto-branco, homem mulher), a expectativa é de que, na leitura, as seis personagens angolanas e portuguesas se tornem reconhecíveis nas suas fraquezas, lugares-comuns, esperanças e medos. Entre elas há mal-entendidos e dores de parte a parte, como sempre houve e haverá entre seres

humanos. Alegrias também. Que tenha conseguido através da literatura, na forma como a linguagem nos permite expressar sentimentos e emoções, criar uma visão sobre como Angola e Portugal se tornaram através de vidas imaginadas.

Ngandala odivulu didi disambuke mwenyu mu ifwa yoso ya kumona, ni kukwivila, ni kulola anga mukuxinganeka yoso mutu ukala mu ukexilu wa kutanga. Sumbala ngasonekene kya odivulu “Os Pretos de Pousa Flores” kyangikala hanji mu kilunji kyami yoso yakexile mubita ku ixi ya Putu mu mivu ya 1970, 1980 ndu mwene mu umatekenu wa mivu ya 1990 (Okyasangela katundu, okilebulu  mu kaxi ka atu atokala ku mabya ni akamukwa hanji atokala ku jimbonge, o ambundu ni mindele, odiyala ni muhatu), ngolokingila kuma, mu ukexilu wa kutanga, atu kitatu abokona mu divulu didi, akwa Ngola ni akwa Putu atu akale mukwaejiya mu kyatokala mukubebuluka kwa, mu ididi yaatokala ene, maudyelelu ni mikondo ya yoso we.  Mu kaxi ka sayi we hanji maka matokala mu ilunji ina idisenga, ni maukatelu  ma moso, kala mu ukulu kulu kya, kijila kya atu ala mu ngongo mumu mu twala. Sayi we hanji okusanguluka kwa atu enya akwatele ku mbandu ya utangelu wa madivulu, mu kifwa kya dimi ditubangesa kusambukila omixima yetu yoso ni mateketelu ma muxima, kubangela ilunji kala kyebi Ngola ni Putu adibangele ni ubanzelu wa woso.   

Marta Lança: De que forma o livro bebe da sua história de vida e em que contexto quis trabalhar a narrativa?

Kyebi odivulu didi dikala mukunwa omusoso we wa mwenyu anga mu kididi kyanyi eye mwene wandalele kukalakala oditangelu dye? 

Aida Gomes: Aristóteles definia a arte como exteriorização de ideia à semelhança da vida humana; mas a arte, era a seu ver, mais do que uma cópia da vida ou da natureza. A arte era a tentativa de criar um ideal da natureza e da vida, corrigindo-se-lhe as deficiências. 

Os Pretos de Pousaflores procura dar voz aos diferentes membros de uma família vinda de Angola entre 1976 e 1978 para uma aldeia fictícia de nome Pousaflores. Um pai solteiro e três filhos. A reacção da irmã, uma portuguesa beata à chegada de “pretos” na aldeia; a perspectiva do irmão, um português “cafrializado”; a perspectiva de uma mulher  angolana que perdeu uma filha e os enteados; e finalmente, o olhar de três jovens produtos de encruzilhadas históricas. Mais do que uma história pessoal, Os Pretos de Pousaflores procura ser um retrato social ficcionado de um período que coincide com o fim do regime fascista em Portugal, o processo de descolonização e a vinda para Portugal de milhares de “retornados” das ex-colónias portuguesas. Os primeiros anos depois do 25 de Abril são difíceis do ponto de vista de transição política e socioeconómica. Portugal tinha de reajustar-se e reinventar-se a si mesmo, inclusive a sua relação com África e os africanos; e vice-versa.

Ondongixi dijina dye Aristóteles wakexile mukujimbulula o ukalakalu wa ndunge kala utundilu wa kilunji kya kusambukisa omwenyu wa atu; sumbala kiki pe, oumesene, wakexile, kala mwene wakexile kuumona, ku tandu dya kifikisu  kya mwenyu anga kifikisu kya mbutu. Oumesene wakexile kifikisu kya kubangela kilunji kya mbutu ni kilunji kya mwenyu, seku ilwezu, seku kala ni unema. Os Pretos de Pousaflores usota kukala mukubanena odizwi dya ndumba dyaatu atokala ku mbele umoxi yatundile mwa Ngola mu kaxi ka muvu wa 1976 ni muvu wa 1978 mukukala mu sanzala yala ngo mu kilunji kya musoneki, ki sanzala ya kidi kana, sanzala yobane dijina dya Pousaflores. Otata seku muhatu ni twana tutatu. Okitateku kya pangye ya muhatu, mukwa putu, mutu watundu mukuxikana Nzambi mukumona ambundu kutula mu sanzala ku Putu kwenyoko; okubanzela ku mbandu ya pangye ya diyala, mukwa putu “cafrializado”; okibanzelu kya muhatu mukwa Ngola wajimbidile kamona ke ka muhatu ni ana mukwenu kumoxi; mu kusubuka, outalelu wa minzangala itatu yatundu mu jibambukilu jya misoso. Iyi musoso wabeta musoso una watokala kwa mutu ngo, anga omusoso ni dijina dya Os Pretos de Pousaflores usota kukala ngo okidifwa kya kisangela kyatundu mu kilunji kya mutu sekusambukila okidi kyatokala kitangana kidisokela ni kisukilu kya kituminu kya fachismo ku Putu kwenyoko, oukalakalu wa kubingana okituminu kya jixi moxi ya utuminu wa akwa putu ni kuvutuka kwa ixi ya putu ku mbandu ya akwa putu enya kitene makwinyi a hama ya atu tunde mu jixi ja Africa. Omivu yadyangele o kizuwa kya 25 de Abril kyaviza mu kyatokala okubingana kwa kisangela ni kinjenje ni kifwa kya kikudilu kya ixi ya Putu. O ixi ya Putu yafwamenene kudiswatesa ni kudihabikisa, seku kujimbisa okudibana kwe ni jixi jya Africa ni akwa Africa; ni kyoso kyabilula we.         

Marta Lança: Como trata o “drama” vs sucesso dos retornados?

Mu kyatokala “okyabonzo” ni isulukutu ya akwa kuvutuka ku Putu eye uxinganeka kyebi ukexilu wenyo? 

Aida Gomes: Do período que o livro retrata existe o mito que os chamados “retornados” foram uma história de sucesso porque trouxeram de África a dinâmica empreendedora, uma visão mais esclarecida, etc. No entanto, esta narrativa de sucesso apenas coincide com um grupo selecto, maioritariamente branco, de classe média, educação superior que tanto podia ser bem-sucedida em Portugal, como no Brasil, Angola ou noutro lugar qualquer. Uma parte significativa dos “retornados” não foram histórias de sucesso: havia os portugueses (brancos) e africanos de origens culturais e raciais miscigenadas. Foram as franjas menos bonitas da sociedade portuguesa. Nas cidades “coloriram” os bairros degradados e nas zonas rurais viveram a melancolia e o esquecimento dos mal-amados, sentimento de uma dor ou talvez um sono d´África, que perdura tal como a memória de D. Sebastião.

Mu kitangana kyosambuke mu divulu kwala kwenyoko ohaba kwila “o akwa kuvutuka kwatundile” yakexile musoso ni dizubilu dyambote  mukubekesa tunde ku África okuswina kwa kubangela ima yakamukwa, ni utalelu una wabeta mukwijiya, etc. sumbala kyenyeki pe, oditangelu didi dyala ngo mu kaxi ka atu osole, atu ni ndumba dya mindele, atu ni mwenyu wa mbote, ni wijidilu wa dikota enya, dibangesa enya kukala kyambote boso boso bwadisanga, kikale ku Putu, ku ixi ya Brazil, ku ixi ya Ngola anga we hanji bu kididi kyoso kyoso. Sayi mbandu yakamukwa hanji yatokala ku “akwa kuvutuka kwatundile” alembwa kukala ni mwenyu wambote: kuku kwakexile mindele ya Putu ni atu akwa Africa ki kyadisokele ni mindele mu kyatokala ku ifwa ya yoso, ni ijidilu yengi, atu akamukwa eza mu kusokana kwa ambundu ni mindele. Iyi yene yakexile ombandu ki kyawabele kyavulu mu kisangela kya Putu. Mu jimbonge ene abene dikowa dyengi mu jisanzala jozangese, mu jisanzala anga alayele kwenyoko ni kubonza kwavulu enya anga akexile we hanji ni muxima wa atu kwila akambele kutambula okuzola kwa kisangela, omuxima wenyo wa kukala ni ukatelu, kikale we hanji, omuxima kwila África wala hanji ni kilu, okilu kyenyeki kyatumana hanji kala kilunji kya D. Sebastião.    

Marta Lança: Sente Angola como tua terra? O que é pertencer a algum lado?

Eye wamukwivila o ixi ya Ngola kala ixi ye mwene? Okutokala ku mbandu kwoso kwoso ukala kyebi?  

Aida Gomes: Angola é onde está enterrado o meu cordão umbilical. É o riso e o humor quase cáustico de auto-flagelação. No definir da palavra “identidade”, penso que sou parte  de uma diáspora angolana. Diáspora é um conceito moderno fascinante porque é paradoxal, pertença sem ser pertença. Um espaço imaginado, o reconhecimento de ser parte de uma comunidade que, distanciada de um solo, reconhece os sabores (Calulu), os sons (tanta música!), o gozar e finalmente as paisagens: os verdes do Huambo a Benguela são a minha paz, não as trocava pela serenidade dos lagos da Suíça. Todos temos um lugar  de origem onde a nossa alma descansa. Nem que seja um lugar imaginário. Nos anos noventa queria tanto voltar para Angola e não podia por causa da guerra (lembro-me vividamente daquele sentimento de esperar pela paz, de canções a falar de uma paz que nunca mais vinha). Finalmente consegui ir trabalhar para Angola entre 2000 e 2003 – durante os últimos anos da guerra. Foi uma experiência muito mais pensosa do que trabalhar em países como Sudão, Libéria ou Guiné-Bissau, também eles marcados por conflitos e violência. Há quem diga que a guerra é uma forma de se fazer política, quando outros meios não funcionam. A maior vítima da guerra, diz-se, é a verdade. Tenho sempre consciente o enorme esforço que é construir-se um país de novo; nas casas novos tijolos, nas janelas vidros. Pergunto-me sobre as pessoas, se lhes basta também pintar de novo as paredes das casas. Na Holanda quem viveu a guerra ainda traz as marcas consigo; não consegue deitar comida fora porque passou fome, não consegue apagar de si a vulnerabilidade de ter sobrevivido (mesmo o ódio ao inimigo de então subsiste). Não sei até que ponto o facto de ter crescido fora de Angola, país onde questões políticas trouxeram uma guerra longa, afectou as minhas escolhas profissionais. Guerra, conflito e política foram os assuntos dominantes do meu trabalho.

Mwa Ngola mwene mwadilundula olungoji lwa tumbu dyami. Yene o welelu ni ukalelu wa muxima wazukama oukexilu wa kudijikatesa. Mukujimbulula kizwelu kya “kisokelu”, ngixinganeka kuma ngatokala ku mbandu ya akwa ixi ya Ngola ala dikanga dya ixi ya, kwene kwatungila omwenyu wa woso. Okulayela dikanga dya ixi ya mutu woso woso iyi kilunji kya ube, kilunji kyakubekesa kudiwana kwa mutu, mukonda iyi ukexilu ulembwa kudifangana ni yoso yala mu kilunji kya mutu, utokalelu wakambe kutokala. Iyi kididi kyoxinganeke, iyi yene ousakidilu wa kukala mbandu ya kisangela kwila, dikanga dya ixi, utena mukwijiya omafula (Calulu), ojimbimbi (ouvudilu wa mimbu!), ouzediwilu, mu kusubuka wiza hanji jimbandu jya ixi mu kilunji kya mutu: omawisu ma kisengu kya Huambo ni kisengu kya Benguela yene okutululuka kwami kwila ngidituna kujibingana ni jimbandu jyatokala mu ixi ya Suiça. Etu twoso twala ni kididi kyetu kyatuvwalela kwebi omuxima wetu woso utula. Anga kididi kyoxinganeke ngo. Mu mivu ya 1990 ngandalele kuvutuka kwa Ngola anga ngalembwa mukonda dya ita (ngijimbulula muxima wami woso wakexile mukukingila owembu, ya mimbu ni mawambelu wa kutula kwa kutululuka, sumbala kyenyeki pe owembu walembwa kutula). Mukusubuka ngatenene kuya kwa Ngola mukalakala mu kaxaxi ka mivu ya 2000 ni 2003 – mu nzungule ya isukilu ya ita. Iyi yakexile kifikisu kyavulu mukukola, kukalakala ku Sudão ku Libéria anga we hanji ku ixi ya Guiné-Bissau ndenge, sumbala jixi jiji jyabitile we kya mu ukexilu wa ita. Sayi hanji atu akala mukutangela kwila o ita iyi kifwa kya kubanzela oukudilu wa ngongo, kyoso kyakamba ingolongolo yakamukwa. Exi kwila osata yabeta mu ukexilu wa ita yene okidi. Ngixinganeka jinga oukalakalu wonene wa kutungila dingi o ixi; mu mabata matijolo ma ube; jividulu mu jinjanena. Ngikala mukungibula we hanji mu kyatokala kwa atu, sene andala ngo mukutekela dingi okipapa kya jinzo jya. Mu ixi ya Holanda kwenyoko, woso walayele mu ukexilu wa ita ukala mukubekela hanji omixinda ya ita; mwene anga ulembwa kutexika kudya mukonda wabitile we nzala, ulembwa mukujimisa outolelu we wa kukala hanji ni mwenyu mu kaxi ka ita (opulu wa nguma utumana we hanji ku muxima we). Ki ngakijiya okwila ngakulu dikanga dya Ngola, kwebi o madimanda matokala ni kifwa kya kukudisa o ixi mabekele ita mu ndumba dya mivu, mangibangesa kusola oukalakalu wami. O ita, omvunda ni kifwa kya kubanzela o ukudilu wa ixi yene omaka maditundisa mu ukalakalu wami woso.             

por Marta Lança, Aida Gomes e Mário Luís Pereira
Cara a cara | 17 Janeiro 2023 | Aida Gomes, kimbundo, Os Pretos de Pousaflores